Nije da teče med i mlijeko,ali neke stvari se puno lakše odrade.
Posebice,odlazak po špeceraj. Nemate onaj grč u stomaku da li nešto smijete ili ne,jer valja prebrojati svaki novčić u šlajbuku. Ne idete sa spiskom stvari u ruci po dućanu kako ne bi kupili nešto što si ne možete priuštiti. U Hrvatskoj je to sve češća svakodnevica,dok je ovdje opuštena atmosfera. Za mene zasigurno. Zašto? Ma smješkam se kao magarac na njihove cijene ... cent - dva - tri ili jedan,dva,tri eura je meni kao par lipa ili kuna. Samo,kad euro prebaciš u kune,teško da bi mi osmijeh bio na licu. Ovako,smijem se! I uživam. A bogme mame vas ,draže i izazivaju na sve strane da kupujete,no osmijeh ne ispuštam...
Nema komentara:
Objavi komentar