U prolazu – Grad Đakovo

TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA ĐAKOVA Grad Đakovo svojim idealnim položajem – ”U srcu Slavonije” atraktivna je destinacija za odmor i zabavu. Pjesma kaže kako Đakovo ima “dva parka i katedralu”, ali zapravo ih ima četiri. Kao i u većem dijelu Hrvatske, u XIX. stoljeću ruše se srednjovjekovni bedemi i podižu parkovi i šetališta. Nastaje tada i tako i znameniti đakovački park, ukras i “pluća grada”, omiljeno šetalište, ali i mitsko mjesto održavanja “Đakovačkih vezova” i, ne najmanje važno, prvih ljubavnih sastanaka naraštaja Đakovčana. Na istaknutom mjestu u parku nalazi se i neobičan kamen za koji Đakovčani smatraju kako je riječ o meteoru. Nažalost, riječ je samo o kamenu rožnjaku „terestričkog“ podrijetla, najvjerojatnije zaostalom od gradnje katedrale, ali dovoljno zanimljivom da još uvijek golica maštu Đakovčanima i njihovim gostima.

Katedrala Sv. Petra Monumentalna katedrala sv. Petra, apostola svojevrsni je „svjetionik“ grada Đakova i cijele Slavonije. Katedrala je sačuvala izvorni izgled iako je tijekom povijesti pretrpjela mnoga razaranja. Katedrala je otvorena svaki dan - prijepodne od 6.30 do 19.30 sati. Kuća Dida Tunje Uživanje u svježem zraku, dobroj hrani i društvu.

Plan je bio nakratko svratili u Đakovo. I nismo pogriješili, dragi čitatelji hrvatskog ekskluzivnog portala za umjetnost i najnovije vijesti, Akademija-Art. Đakovački vezovi jedna su od najvećih manifestacija izvornog narodnog folklora u Hrvatskoj i Europi, koja se svake godine održava u Đakovu još od 1967. Ljudi su izuzetno dragi, simpatični i srdačni. Moderna slavonska priča u koju je utkana tradicionalna gostoljubivost.

Udarni turistički vikend: Nejednakost duž hrvatske obale Jadrana

Zbog blizine velikim tržištima, prirodne ljepote i povoljne klime, Istra profitira u doba COVID-19 krize

Raznolikost Istarske županije nudi mnoštvo mjesta pogodnih za turistička istraživanja. Većina furešta iznađe svoj kutak morskog plavetnila, bez prevelikog truda. Iako po zakonu, tako kažu mjerodavni, najviše iritiraju ležeći policajci na lokalnim cestama ili brdoviti usporivači brzine naših metaliziranih ljubimaca. Načičkalo to pretjerano, iritantno i potencijalno opasno, jer u mraku naletjeti na takvu prepreku, koju (ne)očekuješ na prometnici - zaista iziskuje zavidne vozačke vještine. Kvrcavice su neizbježne. Opravdanja ponajmanje logična. No, zakonski sve Ok. Puno je toga kod nas pravilno, ali životno upitno do boli. Zapadna obala Istre je plića i razvedenija, dok je istočna strma i slabije naseljena​. Priobalni dio Istre - Plava Istra, obiluje velikim brojem hotela i apartmana. Ako ste uistinu željni mira, tu je Zelena Istra koja nudi autohtoni način života. Iskušajte sami sebe uz relaksirajući ritual. Što god izaberete, zasigurno nećete pogriješiti. Da, ovo ljeto se luta, sve okolo naokolo, tražeći ono najbolje od Istre, najvećeg poluotoka istočne obale Jadrana. Svugdje srećemo, za neke, dosadne animatore ili ljude koji reklamiraju konobe, izlete brodom ili sadržaj koji golica znatiželju pristiglih gostiju, koji u globalu imaju sve u hotelskom smještaju, dok u privatnom sami pripremaju obroke. Krcati trgovački lanci zorno sve govore, pri smjeni gostiju. Za dodatan sadržaj većina nema love, ali bogme se nema gdje ni potrošiti. Počaste se na početku, ponajviše na kraju ljetovanja, tek da ne nose našu kunu u svoje zemlje. Slika je godinama identična. Korona drži zatvorene još mnoge ugostiteljske objekte. Ako se uhvati dva mjeseca posla, poduzetnici će biti prezadovoljni. No, sve je upitno. Zasigurno se duma o kvaliteti usluge ili brzoj zaradi. Priča poznata i konstantno se ponavlja.

Lijepom Našom ... Umag - Osijek autom ... Osijek - Umag bus ...

KOMENTAR: Svatko na drugačiji, sebi svojstven način donosi neki zaključak koji se ne poklapa s nečijim mišljenjem o putešestvijama.

Nije namjera nikoga uvjeravati što da izabere iliti preferira spram putovanja. Opcije su razne i svakom na izbor. Auto, bus, bicikli ili motor, mobilna kućica na kotačima - sve može. Osobne preferencije su bitne za ugodan odlazak/povratak s ljetne avanture. Da, sve poprima taj štih, jer nije svakodnevna pojava. Klinci su za akciju, a zreliji dumaju kako da sve to ostvare bez trauma, bilo koje vrste. Jedno je sigurno - ništa nije sigurno, posebice izazovno u svakom pogledu. I vremena su ponešto drugačija. Današnja ponuda premašuje negdašnju. Prije, putovalo se u poznata radnička odmarališta, ponajviše, da bi danas turističke agencije preuzele glavnu riječ, nudeći avanturu života, baš. Možeš si misliti. Ponuda na sve strane i dok se traži ona najprihvatljivija, prebiremo po džepovima tražeći kreditne kartice s najdužom odgodom otplatnog plana. Takva su vremena za većinu pučanstva. Nekad se kupovao luk, krumpir i svinjske pole na sindikalni kredit, otplaćivalo ljetovanje ili zimovanje u banjama, a danas raznoraznim karticama, financiramo tekuće potrebe. Odavno živimo na dug. No, i sami to znate, što ću Vam pričati. I nismo u tome nikakav izuzetak. I zato ne brinite. Vožnja autom uvijek djeluje kao bolja opcija od busa, posebice kada imaš klince. Mada, današnja zrela ekipa ponaša se gore nego da su vrtićka dob, a tome ide u prilog vožnja nakrcanim autobusom. Joj, što se sve da doživjeti. Sve manje kulture, uvažavanja i spremnosti za priskočiti u vidu pomoći oko smještaja u transportu. Danas, nabiju slušalice na uši, do jaja odvrnu glazbu, i probaj prigovoriti, zamoliti ili jednostavno ukazati na problematiku, pa bu vidjeli što će se dogoditi. U globalu kaos. Novo normalno, vratite nam staro . E, da ne bi! Nema , što je bilo, bilo je... Vokabular kafanski, a prenemaganje na nivou. Pogledajte samo predsjednika i premijera naše domovine, pa će se puno toga samo kasti. Od stoljeća sedmog... Zanimljivo, većina će komentirati svijet oko sebe, samo ne svoje mane. Svi puni vrlina koje malo tko zamjećuje. Dobra djeca, roditelji, radnici ... no, ipak nešto fali. Nezadovoljstvo se iščitava iza svake izgovorene rečenice. Priča ubija svojom težinom. Olako se okrećemo strancu i otvaramo dušu. Srce? Ma dajte molim vas. Djecu odgajamo da budu sebična, samodopadna, starmala, a pritom zaboravljamo ondašnja dječja odrastanja, koja su možda nudila manje zabavnih sadržaja, selfija i socijalnih mreža, mobitela , uz aktivni socijalni live kontakt fejs tu fejs, pa bilo to u vidu male kavge iliti svađe. Sve prirodno, za razliku od današnjeg izvještačenog, plastificiranog, s unikatnim licem za sve uporabe. Usputni zapisi, zapisane usputnosti: Lijepom Našom Po putu uvijek ima zanimljivih događanja i fantastičnih priča. Što obiteljskih, ponajviše i ponajčešće u svakodnevici nepoznatih likova u prolazu. Nikada nije dosadno. Stoga, put pod noge. Samo hrabro. Nećete požaliti. Možda pronađete i srodnu dušu. Grande finale. Perspektiva je otvorena, samo je nebo granica. Većinu žena spasio je od odlaska u sezonu Projekt "Zaželi - program zapošljavanja žena" . Doma je doma, a materijalna sigurnost zajamčena, barem godinu - dvije, skupi se staža. Obitelji su zadovoljne. Njihov nedolazak bogme je primjetan u turističkoj branši, koja vabi ljude iz nekih zemalja u okruženju Hrvatske. Sretno im bilo. Ono, sa strane gledaš , pa donosiš zaključke. Godinama se divim požrtvovnosti naših ljudi koji daju sebe u boljitak turističke ponude, a zauzvrat smo slušali kako ih iskorištavaju, nudeći im male plače, neadekvatan smještaj i lošu prehranu. Od obećanog malo toga se ispunjavalo. Stoga ne čudi njihov revolt spram nekih tajkuna. Domaći su u globalu tražili hlad od posla , glumatali šefice, pritom jašući po ljudima u potrebi. Medijske priče izraubanih radnika bile su za nepovjerovati. Nismo vjerovali, proglašavajući ih olako neradnicima i primateljima socijalnih naknada. Danas, znamo da tome nije tako. Na koncu su otišli van, iselile cijele obitelji, a djeca se rađaju tamo daleko. Mi žmirimo. Uvozimo neku mladež kojoj je sve usputna avantura. Do godine nema niti njih, jer im je ovo samo odskočna daska za negdje drugdje. Kvaliteta njihovog rada nije za pohvalu, no pregrme sezonu. Na drugoj strani, hrpa domicilno školovanih ljudi napustilo je zemlju i posao potražilo izvan naših granica. I cijene ih! Svi mi više manje znamo situaciju. Samo ... Ljudi koji su mogli ili su imali njuh za dobar posao, pokupovali su nekretnine na jadranskoj obali. Danas uživaju u najljepšem moru. Dobro, ponekad se zaigraju, malo izvrše betonizaciju i izgrade objekt van gabarita, ili naprave privez za brod, zabrane javni prolaz, jer smatraju da im pripada više od kupljenog. Tko ferma sitnu raju. Oni su i tako samo za šljaku. Pravna država na papiru malčice se razlikuje od stanja na terenu, ako ćemo povjerovati novinarskim piskaralima. I među njima ima svakakvog kukolja, ali bez sedme sile nema društvenog boljitka. Tu su da upozoravaju na društvene deformacije, isto tako znaju da pohvale i istaknu pozitivu, osluškujući bilo javnosti. Nije sve crno bijelo. Dobro, i otkaz znaju popasti zbog neslaganja s uređivačkim politikama i ne pristajanja na podilaženje iliti titranje jajca pretežito stranim medijskim vlasnicima, koji Hrvatsku gledaju drugim očima. Biznis na prvom mjestu, brale. Je l' to jasno! Ili treba crtati. Uvijek netko sa strane diktira tempo ...

Možemo bolje,tko ne misli tako, neka odmah pakira kofere... Lokalni izbori 2021.

Misli globalno – djeluj lokalno! Pokušavam napisati nešto suvislo bez općenitih floskula a pohvalu uobičajeno povezujem s nekim osobnim iskustvom ili zamjetnim projektima koji odskaču od učmale sredine. Da,ne libim se istaknuti pozitivan primjer isto kao i lupiti packu na promašene investicije iliti uzurpiranje javnog medijskog servisa. I da,od svega toga nemam nikakvu materijalnu korist ili stvaram neku povoljniju poziciju u društvu. Građansko zapažanje je tu u igri, bez ikakvih socijalnih, kulturnih i političkih pretenzija. Nisam od onih koji se pozivaju na slobodarstvo mišljenja, neovisnost prema vlasti, i bespoštednu borbu za boljitak, a na drugoj strani kad im ne paše pokažu svoju pravu stranu i jednoumlje ispliva na površinu. Od takvih mi je ponajviše zlo. Širitelji svega negativnog bez plana i programa - kako dalje,jače i bolje! Naravno, sve na tuđoj platformi, jer tko danas vadi lovu iz svog džepa. Dobro,ima nas i takvih. Za kavicu i sokić će uvijek biti vremena. Pun mi šlajbok gvozdenih. Sunce tuđeg neba neće vas bolje grijati no što ovo naše grije.

Djevojka žena majka - sin suprug otac, jesu li to presudne kvalifikacije za poziciju političara! Da li spol, rod i rodni identitet određuje nečiju sposobnost? Ili konstantno prebrojavanje krvnih zrnaca,broj udomljenih životinja,seksualno opredjeljenje kandidata, uz broj cipela i veličinu košarica ili nakurnjaka, vozni park,stambeno pitanje,sve tamo od stoljeća sedmog ... Da,s takvim se stvarima nacija zabavlja, umjesto da tražimo političara kojega odlikuje dijalog, tolerancija, osjetljivost za razlike u gledištima. Glavna odlika političara trebala bi biti želja za napretkom. Manite nas izgradnje kojekakvih nadstrešnica,raznoraznih populističkih podilaženja,hvalisanja i prozivanja bez pokrića. Došlo je vrijeme da kažemo 'Dosta je toga!' Neznanje i demagogiju prosipaj negdje drugdje.

Neupitno na kraju pobjeđuje opća volja naroda, a to uvijek tako gordo zvuči. Populistički se,danas, puno toga može svesti na bitku između "običnih" građana i male korumpirane elite. Mainstream tu tezu dobrano podupire. Iako se takova politika u globalu svodi na kritiziranje, bez konstruktivnih ideja. Na lokalnim izborima koji slijede imat ćemo priliku gledati kako će na to reagirati nepopulističke stranke. Na nama je da donesemo odluku i presudimo. Često zbog nedovoljne informiranosti izaberemo krive.S osobnom percepcijom stanja ili laičkog mišljenja, ekipa koja prva shvati i prisvoji/usvoji neospornu činjenicu da nam niske plaće nisu konkurentnost, već inovativnost i kreativnost, zasigurno može očekivati pobjedu. Tko spriječi i zaustavi odljev kvalificiranih ljudi uz ublažavanje pomanjkanja kvalitetne radne snage, ima priliku da popravi izglede Lijepe Naše. Za tako što imamo ogroman potencijal, ako ne zabrljamo dotok novca iz europskih fondova. Bez kreiranja većeg broja radnih mjesta, koja po definiciji moraju biti produktivna, i bez uhljebničkih na državnim jaslama, nema nama sreće niti pomaka. Izvozna grana je ogroman ekonomski potencijal. Na koncu najbrže vrača uloženo. Prerađivačku proizvodnju i industriju, valja podiči do maksimuma. Građevina je već u punom zamahu. No,sve to ne smijemo stihijski otaljati,već kroz nacionalne i lokalne interese, valja složiti prioritete. Država treba poticati programe oporavka mikro i malih poduzeća u privatnom sektoru uz neizostavne reforme.

Ono što mi na prvu pada na pamet, svakako je projekt Rimac Kampus u Svetoj Nedelji , a u Umagu bi to područje mogla pokriti tvornica ALUFLEXPACK – Umag, koja u osnovnoj djelatnosti AFP-a radi proizvodnju savitljive ambalaže i preradu aluminijske folije. Pogon u Umagu pretežno je orijentiran na proizvodnju za prehrambenu, konditorsku, mesnu te industriju pića. Ako se ne varam, oko 65 posto svojih proizvoda izvoze u europske zemlje, dok na hrvatskom tržištu zastupljenost iznosi otprilike 60 posto.Izvoz zagarantiran,kvaliteta vrhunska,plače i radni uvjeti pristojni za naše pojmove. Dobro,uvijek može bolje,zar ne? I da,ovo nije reklama,kamoli sponzorirana. Mada, najbolji lokalni blog, Umag-Umago, otvorenih pogleda nudi suradnju svim akterima društva. Na koncu, sve su to teze vodećih ekonomskih stručnjaka, a ono pozitivno što možemo reći i kao laici i iščitati iz medija, svakako trebamo prigrliti, formulirati i znati razumno artikulirati svoje zahtjeve. Kad sve krene, sjetite se ove kolumne ...

Slušamo, gledamo, pišemo i pričamo ...

Nakon godinice superiška života u Crikvenici, po povratku u Osijek,nekako smo se ustalili na kružnom putovanju Osijek - Zagreb - Umag - Njemačka - Osijek. Niti ova godinica nije izuzetak, usprkos pandemije. Dobro,imamo pregršt obveza,stoga je sve zahtjevnije takav stil života uklopiti u svakodnevicu. No,nekako ide. A tek što slijedi ... I dalje imamo viziju kako ćemo bivstvovati na kopnu i na moru, u jednakom vremenskom okviru. I tu se ne pita samo nas. No,bude jednom.

„Kako se oni dobro furaju“ Volimo da osluškujemo Vaše komentare, prijedloge i sugestije. Nismo bez mana niti smo bezgrešni, ako nismo pomogli bližnjemu, sigurno nismo niti odmogli. Danas smo iskusniji, racionalniji, umjetnički zreli-ih osobnosti. Hmm,umjetničke duše,osobno manje a partnerica je esencija, ona je duša. Mislim da se ljudi više „furaju“ da su mistični pustolovi. Ma, hoću reći, kužiš, svi furaju neku svoju furku. Nama odgovara da težimo mističnom mjestu gdje se dodiruju nebo i zemlja. Kroz život puno puta smo pronašli ono što smo tražili. No,uvijek tražiš ONO nešto više.

Između sna i jave,između fantazije i zbilje!

Staromodan,zatucan i neprilagođen današnjem vremenu ili samo čangrizavac, nije bitno. Do nekih obiteljskih vrijednosti držim od kada znam za sebe bez ikakve patetike. I tako će biti do kraja. Uvažavam tezu da svako doba ima neka svoja pravila igre, i da civilizacijski napredak donosi promjene, nove navike uz poboljšanje životnog okruženja, sviđalo se to nekome ili ne. Mada,živeći u raznim mjestima i državama, te putujući malo svijetom, upoznao i susretao sam se s puno životnih problema. Nije baš sve med i mlijeko, niti su ulice popločene zlatom. Egzaktan primjer je nama srcu draga Njemačka, koja se danas bori s brdom problema. Da,ljudi spavaju pod mostovima, tzv.beskućnici od milja. Ipak,sve su to tužne ljudske sudbine koje ukazuju na socijalni razdor u društvu. Manjina ima hrpu love dok većina nacije u globalu krpa kraj s krajem. Iz naše perspektive izrečeno se čini kao glupost na kvadrat,ali da ste na licu mjesta tamo negdje pokušali sebi iznaći neku poziciju u sustavu, bili bi osupnuti hrpom podataka koji u zbroju čine sastavnice života; od velikih materijalnih izdataka obitelji do neostvarenja nekih osobno zacrtanih životnih ambicija. Negdje u svemu tome se čovjek ponekad pogubi - izgubi tlo pod nogama i sve krene u nekom pogrešnom smjeru. I eto vas pod mostom,karikiram.

Prvi travnja – dan za šalu i smijeh

Došao je i taj dan! Fake news. Lažna vijest.

U moru stupidnih vijesti protiče prvotravanjski dan. Samo, puno nas nije se niti nasmijalo, niti nam je stalo ili nas jednostavno more druge brige. Očito smo baš otupjeli na gluposti. Nigdje pozitive kamoli smisla za šalu. Nema se vremena. Preživljava se! Čast izuzecima. Ne, to nije prvotravanjska šala, to je hrvatska zbilja. I tako. Ništa novog,reklo bi se. Furamo dalje, kažu - bit će i bolje.