Lijepom Našom ... Umag - Osijek autom ... Osijek - Umag bus ...

KOMENTAR: Svatko na drugačiji, sebi svojstven način donosi neki zaključak koji se ne poklapa s nečijim mišljenjem o putešestvijama.

Nije namjera nikoga uvjeravati što da izabere iliti preferira spram putovanja. Opcije su razne i svakom na izbor. Auto, bus, bicikli ili motor, mobilna kućica na kotačima - sve može. Osobne preferencije su bitne za ugodan odlazak/povratak s ljetne avanture. Da, sve poprima taj štih, jer nije svakodnevna pojava. Klinci su za akciju, a zreliji dumaju kako da sve to ostvare bez trauma, bilo koje vrste. Jedno je sigurno - ništa nije sigurno, posebice izazovno u svakom pogledu. I vremena su ponešto drugačija. Današnja ponuda premašuje negdašnju. Prije, putovalo se u poznata radnička odmarališta, ponajviše, da bi danas turističke agencije preuzele glavnu riječ, nudeći avanturu života, baš. Možeš si misliti. Ponuda na sve strane i dok se traži ona najprihvatljivija, prebiremo po džepovima tražeći kreditne kartice s najdužom odgodom otplatnog plana. Takva su vremena za većinu pučanstva. Nekad se kupovao luk, krumpir i svinjske pole na sindikalni kredit, otplaćivalo ljetovanje ili zimovanje u banjama, a danas raznoraznim karticama, financiramo tekuće potrebe. Odavno živimo na dug. No, i sami to znate, što ću Vam pričati. I nismo u tome nikakav izuzetak. I zato ne brinite. Vožnja autom uvijek djeluje kao bolja opcija od busa, posebice kada imaš klince. Mada, današnja zrela ekipa ponaša se gore nego da su vrtićka dob, a tome ide u prilog vožnja nakrcanim autobusom. Joj, što se sve da doživjeti. Sve manje kulture, uvažavanja i spremnosti za priskočiti u vidu pomoći oko smještaja u transportu. Danas, nabiju slušalice na uši, do jaja odvrnu glazbu, i probaj prigovoriti, zamoliti ili jednostavno ukazati na problematiku, pa bu vidjeli što će se dogoditi. U globalu kaos. Novo normalno, vratite nam staro . E, da ne bi! Nema , što je bilo, bilo je... Vokabular kafanski, a prenemaganje na nivou. Pogledajte samo predsjednika i premijera naše domovine, pa će se puno toga samo kasti. Od stoljeća sedmog... Zanimljivo, većina će komentirati svijet oko sebe, samo ne svoje mane. Svi puni vrlina koje malo tko zamjećuje. Dobra djeca, roditelji, radnici ... no, ipak nešto fali. Nezadovoljstvo se iščitava iza svake izgovorene rečenice. Priča ubija svojom težinom. Olako se okrećemo strancu i otvaramo dušu. Srce? Ma dajte molim vas. Djecu odgajamo da budu sebična, samodopadna, starmala, a pritom zaboravljamo ondašnja dječja odrastanja, koja su možda nudila manje zabavnih sadržaja, selfija i socijalnih mreža, mobitela , uz aktivni socijalni live kontakt fejs tu fejs, pa bilo to u vidu male kavge iliti svađe. Sve prirodno, za razliku od današnjeg izvještačenog, plastificiranog, s unikatnim licem za sve uporabe. Usputni zapisi, zapisane usputnosti: Lijepom Našom Po putu uvijek ima zanimljivih događanja i fantastičnih priča. Što obiteljskih, ponajviše i ponajčešće u svakodnevici nepoznatih likova u prolazu. Nikada nije dosadno. Stoga, put pod noge. Samo hrabro. Nećete požaliti. Možda pronađete i srodnu dušu. Grande finale. Perspektiva je otvorena, samo je nebo granica. Većinu žena spasio je od odlaska u sezonu Projekt "Zaželi - program zapošljavanja žena" . Doma je doma, a materijalna sigurnost zajamčena, barem godinu - dvije, skupi se staža. Obitelji su zadovoljne. Njihov nedolazak bogme je primjetan u turističkoj branši, koja vabi ljude iz nekih zemalja u okruženju Hrvatske. Sretno im bilo. Ono, sa strane gledaš , pa donosiš zaključke. Godinama se divim požrtvovnosti naših ljudi koji daju sebe u boljitak turističke ponude, a zauzvrat smo slušali kako ih iskorištavaju, nudeći im male plače, neadekvatan smještaj i lošu prehranu. Od obećanog malo toga se ispunjavalo. Stoga ne čudi njihov revolt spram nekih tajkuna. Domaći su u globalu tražili hlad od posla , glumatali šefice, pritom jašući po ljudima u potrebi. Medijske priče izraubanih radnika bile su za nepovjerovati. Nismo vjerovali, proglašavajući ih olako neradnicima i primateljima socijalnih naknada. Danas, znamo da tome nije tako. Na koncu su otišli van, iselile cijele obitelji, a djeca se rađaju tamo daleko. Mi žmirimo. Uvozimo neku mladež kojoj je sve usputna avantura. Do godine nema niti njih, jer im je ovo samo odskočna daska za negdje drugdje. Kvaliteta njihovog rada nije za pohvalu, no pregrme sezonu. Na drugoj strani, hrpa domicilno školovanih ljudi napustilo je zemlju i posao potražilo izvan naših granica. I cijene ih! Svi mi više manje znamo situaciju. Samo ... Ljudi koji su mogli ili su imali njuh za dobar posao, pokupovali su nekretnine na jadranskoj obali. Danas uživaju u najljepšem moru. Dobro, ponekad se zaigraju, malo izvrše betonizaciju i izgrade objekt van gabarita, ili naprave privez za brod, zabrane javni prolaz, jer smatraju da im pripada više od kupljenog. Tko ferma sitnu raju. Oni su i tako samo za šljaku. Pravna država na papiru malčice se razlikuje od stanja na terenu, ako ćemo povjerovati novinarskim piskaralima. I među njima ima svakakvog kukolja, ali bez sedme sile nema društvenog boljitka. Tu su da upozoravaju na društvene deformacije, isto tako znaju da pohvale i istaknu pozitivu, osluškujući bilo javnosti. Nije sve crno bijelo. Dobro, i otkaz znaju popasti zbog neslaganja s uređivačkim politikama i ne pristajanja na podilaženje iliti titranje jajca pretežito stranim medijskim vlasnicima, koji Hrvatsku gledaju drugim očima. Biznis na prvom mjestu, brale. Je l' to jasno! Ili treba crtati. Uvijek netko sa strane diktira tempo ...