Druge zemlje - drugi običaji.
Zašto s nekim ljudima nikako ne možemo pronaći 'zajednički jezik'? Što imate više iskustva, to bolje shvaćate da osobe koje vam se ne sviđaju i s kojima je komunikacija teška ne možete izbjeći. Uopće nije važno da mislimo isto kao i druga osoba. To dopustimo i sebi i drugima. Ne moramo imati zajedničku istinu.
U zadnje vrijeme i kod nas u Hrvatskoj je takva fluktuacija ljudi da onda ne treba čuditi stanje međuljudskih odnosa u Njemačkoj. Iako godinama žive na istom ulazu,ljudi se ne poznaju. Ne ideš kod susjeda po sol i brašno ili na kavu. JOK!!! Nema toga. Izuzeci uvijek postoje. No,imaš svoju ekipu i uobičajeno vikendom se okupite,te razglabate o prolaznosti života. Od mlađarije se nitko ne 'smara' pričom o Domovini. To im dođe u glavu kad je sezona godišnjih odmora. Priča,kako oni tamo cmizdre za povratkom,sve više pada u vodu. Samo matorci drobe o mirovini u Lijepoj Našoj. Što će biti kad nas ne bude,a djeca rasprodaju ovo malo što posjedujemo? Ne bum se vratili,jer neće imati kamo. Zar ne?
Nema komentara:
Objavi komentar