Ljudovi naši,evo vaših iz pečalbe.
Idemo lagano i sigurno koračamo prema naprijed. Svakim danom sve više saznajemo,ekipiramo se i dumamo kako dalje,ne kako nazad. Mogućnosti su fantastične,no život je daleko od idealnog. Problemi su i ovdje neminovna pojava,pa treba dobro zapeti da ostaneš pribran.Težiš da ne poklekneš,odustaneš,predaš se,ali se vrlo brzo stabiliziraš i furaš dalje. I kada ti je najteže lako pronađeš pozitivnu točku. Najteže je onima koji bi da žive tamo – vamo,odnosno nigdje! Ne ide. Trebaš prelomiti,glave na skup,i gazi. Obitelj te drži,dok je samcima teže. Ako su tu i djeca,nemaš puno dileme oko ostanka. Njima se tek svijet otvara. Jezik,posao,asimilacija,možda more velike,ali klinci se ne brinu. Oni sve kao spužve upijaju da je to za nepovjerovati. Ovdje će vam ama baš sve biti "new", posebice šarenilo ljudi, svih rasa, nacija, fizionomija, kultura. Multikulturna zajednica.Život koji će promijeniti vaš pogled na svijet.
I da. Dragi roditelji,ne forcajte djecu da se vrate. Podržite ih. Nije lako i ne trebate im pokušavati dodatno stavljati 'soli na rep'! Veliki i pametni su to ljudi. Falite im,ne brinite se. Samo im treba malo prostora. Naviknite se,tako čete najviše pomoči.
Ne odlaze ljudi zbog kaprica u bijeli svijet!
Nema komentara:
Objavi komentar