Foto by B.Mr.
Da li politika upravlja športom
Sada je više nego očito da se politika velikim koracima uplela u šport. Dobro,bila je,jeste,i biti će sastavni dio športskog miljea i u budućnosti. Ne trebamo se pred tom neospornom činjenicom snebivati,zgražati, laički iščuđavati ,ponajviše demagoški skupno dramatizirati događaje na i oko samih športskih borilišta. Sve je to sastavni djelić športskog folklora . Na kraju,krajeva niti šport ne bi mogao samostalno funkcionirati bez ,barem,djelomičnog upletanja političkih elita naše domovine. Nemamo mi baš neke lovatore koji mogu samostalno preuzeti,napose kvalitetno voditi brigu o športskom kolektivu. Nema niti vani puno takvih primjera. Sve je to povezano i umreženo. Sve počinje u nekom lokalno gradsko-seoskom okruženju.Priča se nadovezuje na županije, da bi na kraju lanca sve kulminiralo državnom razinom. To je stvarnost,ako ćemo poslušati glas javnosti. Takva teza pala mi je na pamet nakon odgledanog vječitog , velebnog hrvatskog derbija između Dinama i Hajduka. Moram priznati da sam nakon podužeg vremena pogledao jednu cijelu prvoligašku tekmu u Lijepoj Našoj. I požalio sam. Nije se tu imalo bogzna što kvalitetnog za pogledati.
Foto by B.Mr.
Ovo pišem u svojstvu promatrača , a ne navijača ili trenerske struke. Oni već uobičajeno sve to gledaju svojim očima gdje mi "mali" ne vidimo sve njihove velebne stručne zamisli. Ma zaboli mene za struku,hoću gledati nogomet,a ne taktička nadmudrivanja. I vanka se treneri nadigravaju,ali gledamo nogomet, barem u većem postotku nego što je to kod nas. Ovdje sve frca od neke ratničko , tehničko-taktičke postavke , gdje svatko zna svoj zadatak. E,dok god se bude nastavila takva priča,mene nema na prvoligaškim tribinama. Zanimljivije mi je neko niže nogometno okruženje. Mada se i tu već primjećuje ruka stručnjaka,velikog kalibra koji seriozno uništavaju ,odbijaju veću pozornost športske javnosti takvim događajima.
Foto by B.Mr.
Nekako indisponirani,povučeni Hajduk koji se ponajviše oslanja na kontra napade,sigurno nije nešto što bi prosječan navijač mogao odobravati. S druge strane terena trebao je biti goropadni Dinamo, no sve se svelo na neku prividnu terensku inicijativu koja nije ponudila pravu igru.
Nekad je navijački puk mogao mjesecima,nakon nekih utakmica i godinama razglabati , pričati hvalospjeve o igračkim bravurama. Danas je to neka posve druga ili barem rijetka priča. Ova će vrlo brzo pasti u zaborav. Igrački ! U cijeloj toj priči iz Maksimira, mogu se istaknuti samo navijači oba sastava. Baklje?Da,na to smo svi jako kivni,ogorčeni,no narod to voli. I što sad ! Treba poslati korpus dobro naoružanih,obučenih,fizički spremnih,čuvara reda i zakona i svu tu mlađariju,ispendrečiti,strpati u marice,prekinuti utakmicu. Takvo rješenje sugerira između inih i politika. Pokušaj glavnog djelitelja pravde same utakmice da to u nekom blažem obliku i realizira,neslavno je propao. Čovjek je dva puta prekinuo tekmu,jednom poslao igrače s terena u svlačionice i što sad. Postupio je samo po pravilnicima uz sugestiju ljudi s vrha,što je potrebito uraditi u takvoj situaciji.
Ljudi su ga najblaže rečeno ismijali po tom pitanju. O čudnim sudačkim procjenama i dosuđenom kaznenom udarcu,neću reći niti riječi. Ne vrijedi na to trošiti riječi .
A znate onu ;Nema politike u mojoj butigi ! Potpisujem.
Športski pozdrav !
Zamalo zaboravih : Dinamo - Hajduk 2:1 ( 0:1)
Nema komentara:
Objavi komentar