Foto by B.Mr.
Sanela Merdžan bivša je nogometašica i sutkinja, a danas je možete vidjeti kraj nogometnih travnjaka kao delegatkinju.
Od tri sestre jedina je naginjala ka sportu koji je „ rezerviran “ za muškarce. Nogomet je stil života, a ona je uvijek bila " tatin sin “, kako se to zna reći. Rano je krenula igrati nogomet, započevši karijeru u Cestoradu iz Vinkovaca. Potom ju je nogometni put usmjerio u ŽNK Viktorija iz Slavonskog Broda. Nakon te epizode pojavio se Miroslav Vitković , bivši nogometni sudac, koji joj je predložio da položi za nogometnog suca. Neko vrijeme uspješno je odrađivala obveze ljudi u crnom i igrala nogomet, da bi na kraju prestala igrati i posvetila se samo časnom sudačkom pozivu. Onda je došao brak, djeca, ostavila je suđenja. Tada ju je kontaktirao Antun Menđušić, koji je Saneli otvorio uvid u delegatske vode.
U biti u nekom mom bližem okruženju svima je bilo žao da odustanem od nogometa nakon silnih godina, stoga sam prihvatila obvezu u vidu delegata na nogometnim travnjacima. Delegatkinja sam već treću godinu, kaže Sanela čija su iskustva svakojaka.
Kad se žena pojavi, u počecima prevladavalo je već pomalo retoričko pitanje: Što žena zna o nogometu?! Sada je situacija kudikamo bolja, pozitivnija. Ljudi su nas prihvatili i nepriličnih scena više nema. Kod mene još uvijek postoji velika ljubav prema nogometnoj igri. Samo čovjek mora znati svoje prioritete. Obitelj je na prvom mjestu, a kada sam na utakmici, onda sam sto posto u tom djelu moga životnog opredjeljenja, priča Sanela.
Sanela Merdžan bila je nogometašica velikog potencijala. Smiješila joj se i reprezentativna karijera, ali ju je životni put odnio dalje.
Foto by B.Mr.
Putovati svaki dan iz Vinkovaca u Slavonski Brod bilo je teško, jer od nogometa se ne može živjeti. U ženskom nogometu nema novca. Još kad vam se dogodi da ne dobijete ono što su obećali, čovjeku splasne entuzijazam. Igralo se bez love, amaterski iz ljubavi prema nogometnoj igri, na trošak mame i tate. Ipak, bila su to lijepa vremena. U to vrijeme slovila sam kao mlada ženska stoperska nada, gdje sam bila i na ulaznim vratima hrvatske ženske nogometne selekcije. U to vrijeme tisak je pisao o Paškvalini Gabrić i mojoj malenkosti kao velikim talentima za ženski nogomet. No, put me odveo dalje i tako sam vjerojatno izgubila mjesto u nogometnoj reprezentaciji Hrvatske. To ja ne mogu znati. No, medijska prezentacija sugerirala je da bi se to vjerojatno na kraju i obistinilo. Sjećam se, došla sam popiti kavu, a cure mi kažu da sam u novinama. Kao ima članak o Viktoriji, a mene su predstavili kao nogometnog dragulja kluba i repke. Bilo mi je drago, moram reći, prisjeća se Sanela.
Foto by B.Mr.
Sanela je iz Vinkovaca, a udala se u Gradištu kraj Županje. U osmogodišnjem braku ima dva najveća moguća bisera. Sedmogodišnja Tea i četverogodišnji Marko glavna su životna preokupacija obitelji Merdžan. Kako je živjeti u Gradištu?
Meni je dobro, mir i tišina, ono koliko sam doma. Gradište je lijepo, pitomo mjesto u kojem je dobro živjeti. Ponosni smo i na nogometno igralište, između ostalog, NK Slavonac. Teren je to s kojim se može pohvaliti mali broj sportskih sredina, kaže Sanela.
U razgovoru nismo mogli, a da se ne dotaknemo tekme Osijeka i Cibalije u Kupu.
Naime, Sanela je zaposlena u administraciji NK Cibalija, gdje obavlja zahtjevne dužnosti.
Naime, Sanela je zaposlena u administraciji NK Cibalija, gdje obavlja zahtjevne dužnosti.
Svima je žao zbog propuštene prilike. Loše odigrana prva utakmica u Osijeku, nepovoljan rezultat, koji je bilo teško sustići na domaćem terenu u Vinkovcima. Dalo se sve od sebe, no nismo uspjeli. Svi su očekivali i nadali se da mi to možemo stići i napraviti zavidan športski uspjeh kako za klub, tako i za Vinkovce. Idemo dalje, uz kiseli osmjeh priča nam Sanela.
Pripremio i tekstualno komentirao : Daltoni'os
Nema komentara:
Objavi komentar