Foto by B.Mr.
Davor Rupnik je trener koji se ne libi unositi nove elemente u nogometnu igru svoje ekipe, u kojoj je individualni pristup i rad s nogometašima visoko pozicioniran. Bez takvog poimanja i pristupa nogometu teško da možete formirati kvalitetnog igrača. Biti svjestan svojih mogućnosti i znati ih kvalitetno prezentirati, glavne su karakterne odlike Rupnika.
Davora smo "uhvatili" u vlastitoj individualnoj pripremi. Svaki trener, ako želi napraviti neko ime, mora puno toga uložiti u svoj razvoj. Prvenstveno, konstantno se mora pobrinuti o edukaciji i fizičkoj spremi, kako bi svojim primjerom mogao usmjeriti igrače na sve zahtjevnijim treninzima. Ako niste u stanju primjerom pokazati igrači ma kako se što treba uraditi, onda gubite djelić trenerske vjerodostojnosti. Tu je Rupnik "doma" i u samom je vrhu trenerskih struktura koje imaju pred sobom još puno toga za pokazati. Tolika izraženost i privrženost trenerskom opusu ne može se ničim kupiti. Ili jesi ili nisi u tom poslu. Davor Rupnik daje se cijeli u priču iz trenerskih voda.
Foto by B.Mr.
Kako doći do kvalitetnog prvoligaškog igrača?
Radom. Samo radom. Nema tu nauke.Odavno je poznato da je uspjeh pet posto talenat, a devedeset pet je žestoki rad. Treba raditi, a manje sjediti u kafićima.
Individualni igrački rad...
Nema danas više nogometa u kojemu se radi samo ekipni trening već se moraju odrađivati i individualni treninzi prilagođeni svakom ponaosob prema poziciji, staturi, igračkim karakteristikama. Znači,momčadski treninzi su sve manje zastupljeni u nogometu. Ponoviti ću: osim rada, nema drugog načina da dođemo do prvoligaškog igrača. Ima talenata kao što je Messi ili neko kad se Bogom dan rodi, ali i tu treba raditi. Normalno da je puno lakše napraviti jednog igrača iz širine nogometne baze, nego kad ti je izbor limitiran. Veća je mogućnost uspješnosti, ali ne mora biti. Meni je bitan rad, pogotovo za jednog solidnog prvoligaškog igrača. Što imate širu dječju nogometnu populaciju tu je i mogućnost formiranja pravog igrača vrlo izgledna.
BSK iz Bijelog Brda ozbiljno se upustio u rad s mladeži u formiranoj školi nogometa.
To su neki temelji. Ovo sve dosad, da ne kažem, bio je amaterski dio. Direktor Jovo Vuković se maksimalno angažirao po tom pitanju. Spoznao je što znači omladinska škola. Samo kvalitetan rad iznjedriti će igrače. Po meni, u današnje vrijeme tko radi i tko zna raditi može živjeti kao bubreg u loju. U današnjem nogometu jako je malo kvalitetnih prvoligaških igrača i tu klub ako se kvalitetno postavi, može jako puno napraviti.
Ambicije BSK-a po pitanju mogućeg drugoligaškog saziva?
Veći dio športske javnosti predviđao je ulazak nogometaša Bijelog Brda u drugoligaške vode. Ako javnost ima nekih milijun kuna da posudi Bijelom Brdu, mi ćemo im vrlo rado priuštiti mogućnost gledanja druge lige. U ovim turbulentnim financijskim pričama mislim da je svako svjestan situacije. Pokazalo se da su financije problem kompletne prve nogometne lige. Ipak se klubovi još uvijek ne znaju postaviti u omjerima plača i ostalo. Smatram da je kvalitetnije živjeti normalno u trećoj ligi, raditi i stvarati igrače nego se siliti ići u drugu ligu, pa ne znam prvu, pa za tri godine zatvoriti klub.
Foto by B.Mr.
Davor Rupnik ostavio je dubok trag u osječkom Grafičaru. Kako sad s odmakom gleda na Grafos?
Grafičar je uvijek moj klub. Sve su to moji klubovi u kojima sam boravio, no žalosno je što su svi klubovi nakon moga odlaska propadali. Da li je to problem u meni ili je nešto drugo u pitanju, suditi će javnost. Nadam se da se takav slučaj neće ponoviti i s mojim sadašnjim klubom.
NK Osijek i Davor Rupnik ?!
Dobro, to je u jednom trenutku bila aktualna priča. Faktički, dijelilo me je samo pola sata od potpisa već dogovorenog transfera. To je bilo prije dolaska Žitnjaka, u vrijeme Branimira Glavaša, kad sam bio u Grafičaru. U tih pola sata dogodile su se neke čudne stvari i to se nije realiziralo. Ne skrivam svoje športske ambicije da jednog dana uđem u strukture nogometnoga kluba Osijek. Kao što ti je san kao malom na nogometnim počecima da jednom obučeš dres Osijeka, tako i danas sebe vidim u NK Osijek. Mislim da je glupo nakon svih ovih rezultata koji stoje iza mene kao trenera, ne razmišljati o Osijeku. Ipak je to klub prvi na srcu svih nas. Ne postoji u ovom podneblju ni jedan trener koji ima rezultate na približnom nivou kao što su moji. Normalno, netko će reći kako se Grafičar raspao nakon mog odlaska, a zaboraviti će spomenuti da je Davor Rupnik napravio četiri igrača iz ničega. Jednog Đikića, koliko god ga netko volio, mladi Sonćanin Srđan Vidaković koji je s ulice pokupljen i danas igra u NK Osijek. Kurtović, kojeg su potjerali iz vukovarskog drugoligaša, Karduma koji se htio ostaviti nogometa prije nego što je došao u Grafičar. Egzaktne su to činjenice. Ta četiri igrača su u prvoligaškom Osijeku. To je tako. Osijeku je pripao i značajan novčani iznos od transfera Vranješa koji je u to vrijeme bio kapetan, Raić Sudara koji je sjedio na klupi, Bore Perkovića koji je bio standardni igrač u Izraelu. Četvrti je bio Danijel Bogdan. To je sve realizirano zahvaljujući menadžerskim akvizicijama Davora Rupnika, koji nije uzeo ni lipe iz tih transakcija. Svi su oni napravili zvučne transfere na moju riječ. Ja ne vidim niti jednog igrača koji je negdje otišao i još doveo sa sobom i nahvalio nekog igrača. Dečki su dolazili na probe u Izrael i kod mene spavali.
Manje poznate činjenice koje puno pozitivnog govore o Rupniku, nadovezati ćemo se. Trenerska naobrazba?
Prvenstveno kod trenerskog djela bitno je učiti,trenerski se usavršavati. Mogu reći da sam učio od gosp. Rajka Magića kojega izuzetno cijenim i koji je ostavio najdublji trag u tom mom poimanju nogometa. Susretnemo se barem jedanput u tri-četiri mjeseca, gdje čovjek odvoji nekoliko sati za mene i uz ručak popričamo o nogometu. Imam pristup prijatelju iz Brazila, inače kondicionom treneru. Znači, da ne pričam sad tko, što, kako, imena ili bilo što drugo. To je stalno jedan proces učenja. Trener kad pomisli za sebe da sve zna, onda je gotov. Uvijek se može napredovati. Nove stvari se događaju u nogometu,usavršavaju se vježbe i sve ostalo. Znači tom dijelu priče treba se težiti. Glupo je sada pričati o nekom tko je ostavio dubok trag u trenerskim vodama. Ne mogu ja pričati kakva je igra Jose Mourinha. Mogu reći da li se to meni sviđa ili ne, da li treba ovako ili onako, no ne mogu pričati o njegovim vrlinama, kad ne znam što on to radi na treninzima. Znači ja od njega mogu imati bolju igračku kvalitetu, ali trenerski sam još uvijek za njega mali. Ne mogu sad ja njemu govoriti ovako ili onako. Mora biti jedan pozitivan respekt. Gajim veliko poštovanje prema njegovim dosadašnjim uspjesima i rezultatima. Kada se vratimo u naše trenersko okruženje samo mogu pitati tko ima bolji rezultat. Jedno je rad u omladinskoj školi, posve drugo u seniorskom pogonu. Volio bi da neko dođe u svlačionicu u kojoj imaš Jelenića, Jurića, Tokića, Čordaša, braću Vuka na okupu u Grafičaru. Fenomenalna momčad. Fenomenalna ekipa sa sedam karaktera. Sedam atomskih bombi na tako malom prostoru. E, tu sad ti trebaš biti, da ne dobiješ šamar. Bitno je znati spojiti taj dio priče, gdje će ti nogometne veličine ili zvijezde vjerovati i bez pogovora slijediti te u tvom naumu. Druga stvar je pitanje kakav si ti trener. Rezultat momčadi na terenu jedino je mjerodavan, a mi smo sve imali.
Pripremio i tekstualno komentirao : Daltoni'os
